29jul

Kako proveriti polovan automobil pre kupovine, redosled provera koji štedi hiljade evra

Zašto se polovan auto ne kupuje na osnovu izgleda i priče prodavca

Kod polovnog vozila najveći deo istorije je nevidljiv, a upravo taj deo određuje koliko će vas auto koštati u naredne dve godine. Sjajan lak, čist enterijer i uverljiva priča ne govore ništa o tome da li je vozilo bilo u sudaru, da li je kilometraža stvarna i da li je motor pred remontom. Zato se provera radi po redosledu, od papira ka karoseriji, pa tek onda ka mehanici, jer se najveći broj loših vozila odbaci već u prvom koraku i uštedi vreme. Iskusni kupci ne traže savršen auto, nego traže poznat auto, onaj kod kojeg tačno znaju šta kupuju. Pregled polovnog vozila u servisu je poslednji i najvažniji korak, ali dotle se stiže tek sa kandidatom koji je prošao osnovne provere.

Provera dokumenata i identiteta vozila

Prvo se upoređuje broj šasije na vozilu sa brojem u saobraćajnoj dozvoli, i to na svim mestima gde je utisnut, jer se razlika u znaku ili tragovi prekucavanja vide golim okom. Zatim se gleda ko je vlasnik, da li je to osoba koja prodaje vozilo, i koliko je vlasnika bilo do sada. Datum prve registracije često se razlikuje od godine proizvodnje, naročito kod uvoznih vozila, pa i to treba proveriti. Ako je vozilo uvezeno, traži se dokumentacija o carinjenju i o poreklu, a kod vozila pod lizingom i potvrda da nema tereta. Ovaj korak traje deset minuta i eliminiše najveći deo problema koji se kasnije rešavaju preko suda.

Kilometraža i tragovi koji je ne prate

Vraćanje kilometraže je i dalje najčešća prevara na tržištu polovnih vozila, ali se retko izvodi savršeno. Prvi trag su delovi koje vozač dodiruje, obloga volana, poluga menjača, papučice i bočna strana vozačevog sedišta, jer sto hiljada pređenih kilometara ostavlja vidljiv trag na svemu tome. Drugi trag je servisna knjižica i računi, gde se prati redosled brojeva u vremenu. Treći su nalepnice iz servisa, podaci u računalu vozila i evidencija sa tehničkih pregleda. Kada se enterijer koji izgleda kao da je pređeno dvesta hiljada kilometara nađe uz brojač koji pokazuje osamdeset, dalja provera nema smisla.

Merenje debljine laka i tragovi popravki na karoseriji

Debljinomer laka je najisplativiji alat u celoj priči i danas ga ima svaki ozbiljan procenitelj. Fabrički lak ima ujednačenu debljinu na celom vozilu, pa svako veće odstupanje na jednom delu znači da je taj deo farban. Farbanje samo po sebi nije razlog za odustajanje, jer se i sitna oštećenja popravljaju, ali razlika na više spojenih delova ukazuje na sudar. Uz merenje se gledaju i zazori između haube, blatobrana i vrata, koji moraju biti jednaki sa obe strane. Traže se i tragovi na spojevima ispod haube i u prtljažniku, jer se tu vidi da li je konstrukcija ispravljana, i proveravaju se nove gumene zaptivke i novi šrafovi na starom vozilu.

Dijagnostika i ono što memorija vozila pamti

Priključivanje na dijagnostiku otkriva ono što se ne vidi i ne čuje. Osim aktuelnih grešaka, gleda se i da li su greške nedavno obrisane, jer je brisanje pred prodaju uobičajen potez. Zbog toga se posle brisanja vozilo mora provozati, kako bi sistemi ponovo prošli kroz sve provere i kako bi se videlo da li se greška vraća. Dijagnostika daje i podatke o radu motora, o vrednostima senzora i o broju startovanja, što ume da protivreči prijavljenoj kilometraži. Auto dijagnostika je jeftina u odnosu na sve što otkriva i nijedna kupovina ne bi trebalo da prođe bez nje.

Pregled motora, curenja i stanje tečnosti

Motor se gleda hladan, jer prodavac vrlo često zagreje vozilo pre dolaska kupca kako bi sakrio otežano paljenje i dim. Proverava se boja i nivo ulja, da li ima naslaga na čepu za ulje i da li se na njemu vidi svetla emulzija, što ukazuje na mešanje sa rashladnom tečnošću. Traže se tragovi curenja oko zaptivača, ispod motora i na mestu spoja motora i menjača. Rashladna tečnost mora biti čista i odgovarajuće boje, bez tragova ulja i bez mehurova pri radu motora. Na kraju se sluša rad motora u praznom hodu i pri blagom gasu, jer se lupkanje, zviždanje i nepravilan rad najbolje čuju dok vozilo stoji.

Probna vožnja i šta se na njoj zaista proverava

Probna vožnja nije formalnost i ne radi se samo u naselju. Bira se ruta koja ima i ravan pravac i neravnine i mesto gde se sme naglo zakočiti. Prati se da li vozilo vuče na stranu pri puštanju volana, da li se pri kočenju javlja vibracija u volanu ili pedali, i da li se pri prelasku preko neravnina čuje lupkanje iz trapa. Kod menjača se gleda da li svi stepeni ulaze čisto, a kod automatskog menjača da li su promene glatke i bez trzaja i da li ima zastoja pri kretanju. Klima se uključuje i proverava, jer je popravka klime jedan od najčešćih skrivenih troškova posle kupovine.

Pregled na dizalici, najvažnijih petnaest minuta

Sve dosadašnje provere mogu se uraditi na ulici, ali se najviše saznaje kada se vozilo podigne. Odozdo se vidi stvarno stanje trapa, spona, ležajeva i amortizera, kao i da li ima curenja koja se odozgo ne primete. Vidi se i korozija na pragovima, podužnim nosačima i podu, koja je kod starijih i uvoznih vozila najčešći razlog za odustajanje, jer se popravka ne isplati. Proveravaju se izduvni sistem, stanje kočionih diskova i pločica, i da li postoje tragovi zavarivanja na noseće delove. Ovo je deo koji laik ne može sam da uradi i zbog toga se vozilo vodi u auto servis pre kupovine, a ne posle nje.

Gume, felne i sitni detalji koji otkrivaju odnos prema vozilu

Na gumama piše više nego što se očekuje. Datum proizvodnje utisnut na boku pokazuje koliko su stare, a guma starija od šest do sedam godina je tvrda i ne drži put bez obzira na dubinu šare. Neravnomerno trošenje po jednoj strani ukazuje na neispravnu geometriju ili istrošen trap, a različiti modeli guma na istoj osovini pokazuju da se na održavanju štedelo. Isti princip važi i za sitne stvari, izgorele sijalice, istrošene metlice, prazan rezervoar za vodu i istekle rokove na tečnostima. Vozilo o kojem se vodilo računa u sitnicama po pravilu je bolje održavano i u onome što se ne vidi.

Kako dovesti kupljeno vozilo kući bez rizika

Kada je odluka doneta, ostaje poslednji korak koji mnogi improvizuju. Ako vozilo nema registraciju ili važeći tehnički pregled, ono se ne sme voziti javnim putem, a osiguranje u slučaju štete lako može odbiti pokriće. Isto važi i za vozilo koje je kupljeno sa poznatim kvarom, jer kvar koji je u gradu podnošljiv na otvorenom putu postaje opasnost. U tim situacijama se koristi transport vozila na platformi, čime se izbegavaju i kazna i rizik i mogućnost da se sveže kupljen auto pokvari na pola puta. Kod skupljih vozila, oldtajmera i automobila kupljenih u drugom gradu ovo je i najjeftinije rešenje kada se saberu gorivo, vreme i rizik od dodatnog kvara.

29jul

Kontrolne lampice na instrument tabli, koja znači stani odmah a koja može da sačeka

Zašto se lampice dele po bojama i zašto je to najvažnije pravilo

Instrument tabla koristi isti sistem kao semafor i to nije slučajno. Crvena lampica znači opasnost i zahtev da se vozilo zaustavi što pre, žuta ili narandžasta znači upozorenje i kvar koji treba proveriti, a zelena i plava su obična informacija o tome da je nešto uključeno. Ovo pravilo važi na praktično svim vozilima, bez obzira na marku i godište, i samo sa njim se već izbegava većina skupih grešaka. Kada se upali crvena lampica, pitanje nije da li stati nego gde je najbliže bezbedno mesto. Kod žute lampice ima vremena za razmišljanje, ali ne i za zaboravljanje, jer se žuta lampica koja se ignoriše mesecima često pretvori u crvenu.

Crvena lampica za pritisak ulja, jedina koja ne trpi ni kilometar

Simbol koji podseća na staru uljanicu iz koje kaplje je najozbiljniji signal na celoj tabli. On ne znači da ulja ima malo, nego da ulje ne stiže pod pritiskom do delova motora, a motor bez podmazivanja stradа za nekoliko desetina sekundi. Ovde ne postoji dilema, gasi se motor odmah, skreće se sa kolovoza i ne pokušava se dalja vožnja ni do najbliže pumpe. Nivo ulja se proverava tek kada se motor ohladi, a čak i ako ulja ima dovoljno, to ne znači da je bezbedno nastaviti, jer problem može biti u pumpi ili u senzoru. Ovo je situacija u kojoj šlep služba košta višestruko manje od popravke motora, i to je jedina računica koja ovde ima smisla.

Crvena lampica za temperaturu, pregrevanje koje se ne rešava vožnjom

Simbol termometra u tečnosti znači da je rashladni sistem prešao granicu koju motor podnosi. Najgore što se u tom trenutku može uraditi jeste pokušaj da se stigne do cilja, jer se glava motora deformiše brzo i to je jedna od najskupljih popravki na vozilu. Postupak je jednostavan, skrenuti sa puta, ugasiti motor i sačekati da se ohladi, a hauba se otvara tek kada temperatura padne. Čep na hladnjaku ili posudi se nikada ne otvara dok je motor vruć, jer je sistem pod pritiskom i tečnost izleće u vidu vrele pare. Ako se nivo tečnosti vidno smanjio ili se ispod vozila vidi trag, dalja vožnja nema smisla ni kada se motor ohladi.

Crvena lampica akumulatora, znak da vozilo troši rezervu

Simbol akumulatora koji se upali dok motor radi ne znači da je akumulator prazan, nego da ga alternator više ne puni. Vozilo u tom trenutku radi isključivo na ono što je u akumulatoru, a to je rezerva koja traje kratko, obično od nekoliko minuta do najviše pola sata, u zavisnosti od potrošača. Zbog toga se odmah gase svi nepotrebni potrošači, grejači, klima, radio i sve što nije neophodno, a vozilo se vodi ka najbližem bezbednom mestu ili servisu. Ono što treba znati jeste da će sa gubitkom struje stati i servo upravljač i pojačivač kočnica, pa vozilo postaje znatno teže za upravljanje. Ako se lampica upali noću, računica je još kraća, jer svetla troše najviše.

Crvena lampica kočnica i šta ona sve može da znači

Ovaj simbol ima tri značenja i zato zbunjuje. Najčešće je u pitanju sasvim benigna stvar, ručna kočnica koja nije do kraja spuštena. Drugo značenje je nizak nivo kočione tečnosti, što je ozbiljno, jer nivo pada ili zbog istrošenih pločica ili zbog curenja u sistemu. Treće je kvar u samom sistemu kočenja. Provera je jednostavna, ako lampica ostaje upaljena i posle spuštanja ručne kočnice, vozilo se ne vozi dalje. Ako se uz to oseti i mekana pedala kočnice ili pedala koja tone, to je situacija za hitno zaustavljanje i poziv pomoći na putu, a ne za pokušaj vožnje do servisa.

Žuta lampica motora, razlika između stalne i trepćuće

Simbol motora, poznat kao check engine, jedan je od najčešćih razloga za paniku i najčešće nepotrebno. Kada svetli stalno, u pitanju je greška koju je elektronika zabeležila i koja traži dijagnostiku, ali vožnja je u većini slučajeva moguća, uz izbegavanje naglog opterećenja i uz odlazak u servis u narednim danima. Kada lampica trepće, situacija je bitno drugačija, jer treperenje po pravilu ukazuje na izostanak paljenja u cilindru, a nesagorelo gorivo odlazi u izduvni sistem i uništava katalizator. Tada se vozi izuzetno mirno, malom brzinom i najkraćim putem do servisa, ili se vozilo transportuje. Dijagnostika vozila ovde je jedini način da se sazna šta se tačno desilo, jer isti simbol pokriva stotine različitih grešaka.

Žute lampice sistema stabilnosti i kočenja, kada auto radi ali sa manje zaštite

Lampice sistema protiv blokiranja točkova i sistema stabilnosti spadaju u kategoriju upozorenja koja ljudi najlakše ignorišu, jer se vozilo ponaša potpuno normalno. Suština je u tome da vozilo i dalje koči i vozi, ali bez elektronske pomoći koja radi tačno u trenutku kada zatreba, na mokrom kolovozu, na ledu ili pri naglom izbegavanju. Sistem stabilnosti koji trepće tokom vožnje je normalna pojava i znači da sistem upravo radi, dok isti simbol koji stalno svetli znači kvar. Sa ovakvim kvarom se stiže kući i do servisa, ali se stil vožnje prilagođava i povećava se odstojanje. Zimi se ovakva provera ne odlaže, jer se razlika oseti prvog dana kada zaledi.

Žuta lampica filtera čestica i lampica grejača kod dizel motora

Kod dizel vozila postoje dva simbola koja često zbune vozače. Prvi je lampica filtera čestica, koja se javlja kada se filter zapuni česticama čađi, najčešće kod vozila koja voze isključivo kratke gradske relacije. Ta lampica nije nalog za servis nego uputstvo za vožnju, jer se filter čisti sam tokom duže vožnje pri višim obrtajima, obično dvadesetak minuta van grada. Ako se ignoriše dovoljno dugo, filter se zapuši do kraja i zamena postaje ozbiljan trošak. Drugi simbol je spirala grejača, koja se pri paljenju upali i ugasi, što je potpuno normalno, ali ista lampica koja trepće tokom vožnje označava kvar u sistemu i traži proveru.

Lampica pritiska u gumama i zašto se ne rešava samo dopunjavanjem

Simbol koji podseća na presek gume sa uzvičnikom u sredini javlja se kada pritisak u nekoj od guma padne ispod granice. Prvi korak je provera pritiska u svim gumama, uključujući rezervnu ako je sistem prati. Ono što se često previdi jeste da pritisak sam od sebe ne pada bez razloga, pa ako se lampica vraća posle nekoliko dana, u pitanju je spor gubitak vazduha kroz ekser, ventil ili felnu. Vožnja sa jako spuštenom gumom uništava bok gume iznutra, pa se guma često mora zameniti čak i kada se probušenje moglo zakrpiti na vreme. Mobilni vulkanizer u tom slučaju rešava problem na licu mesta, što je znatno jeftinije od nove gume.

Kada se prestaje sa vožnjom i poziva pomoć na putu

Postoji nekoliko jasnih situacija u kojima se ne improvizuje. Prva je svaka crvena lampica koja se upali dok motor radi. Druga je pojava dima, mirisa zagorelog ili glasnog metalnog zvuka, bez obzira na to šta piše na tabli. Treća je gubitak snage, gašenje motora u vožnji ili otežano upravljanje. Četvrta je bilo koja lokva ispod vozila, naročito uljana ili tamna. Peta je kombinacija više upaljenih lampica odjednom, koja obično znači da je otkazao sistem koji napaja ostale. U svim tim slučajevima vozilo se sklanja sa kolovoza, uključuju se sva četiri pokazivača, postavlja se sigurnosni trougao i poziva se šlep služba, jer je kratka vožnja do servisa najčešće upravo ona koja pretvori sitan kvar u zamenu motora.

20mar

Kada je vreme za mali, a kada za veliki servis?

Redovno održavanje automobila ključno je za njegovu dugotrajnost, bezbednost i pouzdan rad. Ipak, mnogi vozači nisu sigurni kada je pravo vreme za mali, a kada za veliki servis, niti koja je razlika između ove dve vrste održavanja. Razumevanje ovih pojmova može vam pomoći da izbegnete ozbiljne kvarove, nepotrebne troškove i neprijatne situacije na putu.

Šta podrazumeva mali servis

Mali servis predstavlja osnovno i redovno održavanje vozila koje se obavlja u određenim vremenskim intervalima ili nakon pređenog broja kilometara. Najčešće uključuje zamenu motornog ulja, filtera ulja, filtera vazduha i filtera goriva, kao i kontrolu osnovnih sistema vozila. Njegova svrha je da motor radi optimalno i da se spreči ubrzano habanje delova.

Kada je pravo vreme za mali servis

U većini slučajeva, mali servis se preporučuje na svakih 10.000 do 15.000 kilometara, ili jednom godišnje, u zavisnosti od načina vožnje i uslova eksploatacije. Vozila koja se koriste u gradskim uslovima, sa čestim zaustavljanjima i kratkim relacijama, mogu zahtevati i češće održavanje. Redovno obavljanje malog servisa značajno produžava vek trajanja motora i smanjuje rizik od kvarova.

Šta je veliki servis i zašto je važan

Veliki servis je znatno kompleksniji i obuhvata zamenu ključnih komponenti koje imaju ograničen vek trajanja. Tu pre svega spadaju zupčasti kaiš, vodena pumpa, španeri i dodatni delovi koji su direktno povezani sa radom motora. Za razliku od malog servisa, veliki servis se ne radi često, ali je od presudnog značaja za sigurnost i funkcionalnost vozila.

Kada se radi veliki servis

Interval za veliki servis obično se kreće između 60.000 i 120.000 kilometara, u zavisnosti od modela automobila i preporuka proizvođača. Ignorisanje ovog servisa može dovesti do ozbiljnih kvarova, poput pucanja zupčastog kaiša, što često rezultira skupim oštećenjima motora. Upravo zato je važno ne odlagati ovaj servis i pratiti preporučene intervale.

Glavne razlike između malog i velikog servisa

Dok mali servis predstavlja rutinsko održavanje koje se obavlja redovno, veliki servis je preventivna intervencija koja sprečava ozbiljne kvarove. Mali servis utiče na svakodnevni rad vozila, dok veliki servis ima dugoročan uticaj na sigurnost i pouzdanost motora. Oba su podjednako važna i ne treba ih zanemarivati.

Znakovi da je servis neophodan

Postoje određeni znakovi koji ukazuju da je vreme za servis, bez obzira na pređenu kilometražu. Neobični zvuci iz motora, smanjena snaga, povećana potrošnja goriva ili paljenje kontrolnih lampica na instrument tabli mogu biti upozorenje da je vozilu potrebna pažnja. Pravovremena reakcija može sprečiti veće probleme.

Zašto je redovno održavanje isplativo

Iako mnogi vozači pokušavaju da odlože servis kako bi uštedeli novac, takva odluka često dovodi do većih troškova u budućnosti. Redovno održavanje smanjuje rizik od ozbiljnih kvarova, povećava sigurnost u vožnji i čuva vrednost vozila. Dugoročno gledano, ulaganje u servis uvek se isplati.

Kako pravilno planirati održavanje vozila

Najbolji način da izbegnete nedoumice jeste da pratite servisnu knjižicu i preporuke proizvođača. Takođe, redovni pregledi u pouzdanom servisu mogu pomoći da se na vreme uoče potencijalni problemi. Dobra organizacija i planiranje održavanja omogućavaju bezbrižnu vožnju i dug vek trajanja automobila.

Zaključak

Razlika između malog i velikog servisa nije samo u obimu radova, već i u njihovoj ulozi u očuvanju vozila. Mali servis održava svakodnevnu funkcionalnost, dok veliki servis sprečava ozbiljne kvarove i produžava životni vek motora. Pravovremeno i redovno održavanje najbolji je način da vaš automobil ostane pouzdan, siguran i spreman za sve izazove na putu.


Design & Support 09.rs / FIRMA.co.rs

English Serbian


Scroll Up