25sep

Auto zaglavljen u snegu, blatu ili sleteo u kanal, kako se bezbedno izvući i kada je vreme za profesionalno izvlačenje vozila

Zima, jake kiše i poljski putevi svake godine donose istu scenu, točkovi se vrte u mestu, auto tone sve dublje, a vozač sve jače pritiska gas. Nekad je u pitanju sneg na parkingu, nekad blato na seoskom putu, a nekad vozilo sklizne sa kolovoza u kanal pored puta. Auto zaglavljen u snegu ili blatu retko je opasna situacija sama po sebi, ali pogrešan pokušaj izvlačenja često pravi veću štetu nego sama nezgoda. U nastavku objašnjavamo kako se vozilo pravilno izvlači, šta nikako ne raditi i kada je pravo vreme da se pozove izvlačenje vozila.

Zašto se auto zaglavi i zašto gas samo pogoršava stvar

Vozilo se zaglavi kada točkovi izgube prianjanje sa podlogom, pa se okreću, ali ne guraju auto napred. U tom trenutku većina vozača pritisne gas jače, a to je najčešća greška. Točak koji se brzo vrti u mestu kopa rupu, topi sneg koji se zatim zaledi ili izbacuje blato, pa se vozilo spušta sve dublje. Posle nekoliko minuta takvog pokušaja auto često sedne na donji deo, pa točkovi više ni ne dodiruju tlo kako treba. Uz to, dugo vrtenje točkova pregreva kvačilo, menjač i gume. Zato je prvo pravilo jednostavno, ako se točkovi vrte, gas se odmah pušta.

Prvi koraci kada se auto zaglavi u snegu

Pre bilo kakvog pokušaja, dobro je izaći i pogledati situaciju oko vozila. Točkovi se ispravljaju, jer okrenuti točkovi pružaju veći otpor. Sneg se čisti ispred i iza pogonskih točkova, kao i ispod vozila ako je auto nasedio. Ako je izduvna cev zatrpana snegom, obavezno se oslobađa, jer se u suprotnom izduvni gasovi vraćaju u kabinu. Zatim se kreće polako, u drugoj brzini kod manuelnog menjača, uz vrlo malo gasa, kako bi točkovi dobili prianjanje. Mnogo puta je ovo dovoljno da se auto izvuče bez ikakve pomoći.

Kako povećati prianjanje ispod točkova

Kada točkovi i dalje klize, pomaže sve što povećava trenje ispod gume. Najbolji su pesak, sitni šljunak ili posip, a mnogi vozači zimi u gepeku drže vreću peska upravo zbog ovoga. U nuždi se mogu iskoristiti patosnice, grane ili komadi kartona, podmetnuti ispred pogonskih točkova u smeru kretanja. Treba znati da patosnice mogu da izlete ispod točka velikom brzinom, pa niko ne sme da stoji iza ili pored vozila. Lanci za sneg su najefikasnije rešenje na snegu i ledu, pa je dobro imati ih i naučiti da ih postavite pre nego što zatrebaju. Postavljanje lanaca na ivici puta u mraku i snegu mnogo je teže nego u dvorištu.

Ljuljanje vozila napred i nazad, kada pomaže, a kada šteti

Iskusni vozači znaju trik sa ljuljanjem vozila, kada se auto naizmenično pokreće malo napred pa malo nazad, kako bi se napravio zalet i izašlo iz udubljenja. Kod manuelnog menjača ovo može pomoći ako se radi mirno i uz malo gasa. Kod automatskog menjača ovakvo naglo prebacivanje iz vožnje u rikverc jako opterećuje menjač i može ga oštetiti, pa se izbegava ili radi krajnje pažljivo i uz potpuno zaustavljanje pre svake promene smera. Ako posle nekoliko pokušaja nema napretka, ljuljanje treba prekinuti. Svaki sledeći pokušaj samo produbljuje rupu i troši kvačilo.

Opasnost od ugljen monoksida dok čekate u vozilu

Ovo je deo koji se najčešće zanemaruje, a može biti smrtonosan. Ako vozilo stoji zaglavljeno u snegu, a vozač i putnici čekaju pomoć uz upaljen motor radi grejanja, izduvna cev mora biti potpuno slobodna. Kada je auspuh zatrpan snegom, ugljen monoksid ulazi u kabinu, a taj gas nema ni boju ni miris. Prvi znaci su glavobolja, pospanost i mučnina, a posledice mogu biti teške. Zato se auspuh redovno čisti, motor se pali povremeno, a ne neprekidno, i prozor se malo odškrine radi provetravanja. Ćebe u gepeku zimi može biti važnije od bilo kog alata.

Auto sleteo u kanal, šta raditi odmah

Kada vozilo sklizne sa puta u kanal, prvi korak je provera da li je neko povređen, a zatim procena da li je bezbednije ostati u vozilu ili izaći. Ako je vozilo nagnuto, izlazak se radi sa više strane i polako, kako se ne bi narušila ravnoteža. Uključuju se sva četiri pokazivača i, ako je moguće bezbedno, postavlja se sigurnosni trougao, jer je vozilo u kanalu noću i po lošem vremenu teško uočljivo. Pokušaj da se auto izvuče gasom iz kanala je gotovo uvek loša ideja, jer se vozilo može prevrnuti ili teško oštetiti donji deo. Ovo je situacija za profesionalno izvlačenje vozila, a ne za improvizaciju.

Zašto je izvlačenje konopcem od drugog vozila rizično

Česta slika pored puta je vozilo koje pokušava da izvuče drugo pomoću konopca ili sajle. Ovakvo izvlačenje vozila ima više opasnosti. Konopac ili sajla mogu da puknu i poleti poput biča, što je izazvalo mnoge teške povrede. Ako se konopac zakači za branik, spone ili trap umesto za vučnu ušicu, delovi se lako iščupaju ili savijaju. Vozilo koje vuče može i samo da izgubi prianjanje i završi u istom kanalu. Profesionalne službe koriste vitlo, kontrolisanu silu i pravilna mesta kačenja, zbog čega se vozilo izvlači bez dodatne štete.

Blato na poljskim i seoskim putevima

Posle jakih kiša i u proleće kada se sneg topi, poljski i seoski putevi postaju zamka i za vozila sa pogonom na sva četiri točka. Blato je često klizavije od snega, a ispod površine se krije mekano tlo u koje vozilo tone. Pre ulaska na takav put dobro je proceniti da li je prohodan i da li je vredno rizika. Ako se auto zaglavi, važi isto pravilo kao na snegu, gas se odmah pušta, a vrtenje točkova se izbegava. Kod radnih mašina, kombija i kamiona u blatu gotovo uvek je potrebna specijalizovana oprema, jer njihova težina višestruko otežava izvlačenje.

Šta proveriti na vozilu posle izvlačenja

Kada je vozilo ponovo na putu, dobro je obaviti kratku proveru pre nastavka vožnje. Pogleda se da li ispod vozila curi ulje, gorivo ili rashladna tečnost, jer udar o kamen ili ivicu kanala lako ošteti korito motora ili creva. Proverava se da li se volan vraća ravno i da li auto vuče na jednu stranu, što može značiti oštećen trap ili pomerenu geometriju. Gume se pregledaju zbog posekotina i balona na boku. Ako se čuju novi zvukovi, lupkanje ili struganje, vožnja se ne nastavlja dok se ne proveri u servisu. Sitno oštećenje posle sletanja često se primeti tek posle nekoliko dana.

Šta imati u gepeku tokom zime

Dobro opremljen gepek pretvara veliki problem u malu neprijatnost. Zimska oprema u automobilu podrazumeva sklopivu lopatu, vreću peska ili posipa, lance za sneg, kablove za akumulator i čvrstu vučnu sajlu. Tu su i ćebe, rukavice, baterijska lampa, punjač za telefon i malo vode i hrane za slučaj dužeg čekanja. Reflektujući prsluk i sigurnosni trougao su obavezni, ali se zimi posebno isplate. Pred duži put po planinskim i lošijim putevima, poput deonica ka Suvoj planini ili kroz Sićevačku klisuru, sve ovo treba proveriti pre polaska. Na kraju, najvažnija stavka je broj proverene šlep službe sačuvan u telefonu

Česta pitanja:

Da li treba isključiti kontrolu proklizavanja kada se auto zaglavi?

Kod mnogih vozila kontrola proklizavanja smanjuje snagu čim točkovi počnu da se vrte, što je na putu korisno, ali u dubokom snegu ili blatu može da spreči izlazak. Zato proizvođači često dozvoljavaju da se sistem privremeno isključi upravo za ovakve situacije. Posle izlaska iz snega sistem se obavezno ponovo uključuje. Tačan način isključivanja nalazi se u uputstvu vozila. Kod nekih modela sistem se sam ponovo uključuje pri određenoj brzini.

Koliko dugo mogu da držim upaljen motor dok čekam pomoć?

Motor se može povremeno paliti radi grejanja, ali uz dva uslova, da je izduvna cev slobodna od snega i da se kabina provetrava. Preporučuje se da motor radi desetak minuta, pa da se ugasi, umesto da radi neprekidno. Tako se štedi gorivo i smanjuje rizik od ugljen monoksida. Ako se jave glavobolja, pospanost ili mučnina, odmah se otvaraju prozori i izlazi na svež vazduh. Toplu odeću i ćebe zimi uvek treba imati u vozilu.

Da li pogon na sva četiri točka sprečava zaglavljivanje?

Pogon na sva četiri točka pomaže pri kretanju po snegu i blatu, ali ne čini vozilo nepobedivim. Takvo vozilo lakše kreće, ali ne koči bolje i ne skreće bolje na ledu od ostalih. Mnogi vozači zbog osećaja sigurnosti ulaze na teže terene i zaglave se dublje. Gume su i dalje presudne, jer se sa istrošenim ili letnjim gumama i ovakvo vozilo lako zaglavi. Kod velike težine i dubokog blata i ovakvim vozilima je potrebno izvlačenje.

Da li osiguranje pokriva izvlačenje vozila iz kanala?

Pokriće zavisi od vrste polise. Kasko osiguranje i paketi pomoći na putu često pokrivaju šlepovanje i izvlačenje posle nezgode, uz određena ograničenja. Obavezno osiguranje od autoodgovornosti pokriva štetu koju ste naneli drugima, ali ne i izvlačenje sopstvenog vozila. Dobro je pre zime proveriti uslove svoje polise i sačuvati broj asistencije. Pri pozivu šlep službe korisno je odmah reći ako imate paket pomoći na putu.

Šta raditi ako kamion ili autobus sleti sa puta?

Izvlačenje kamiona i autobusa zahteva specijalizovana vozila, vitla velike snage i iskusnu ekipu, jer se radi o velikoj masi i često o teretu ili putnicima. Prvo se obezbeđuje mesto nezgode i proverava da li ima povređenih, a zatim se poziva služba koja raspolaže odgovarajućom opremom. Pokušaji izvlačenja drugim kamionom ili traktorom često završavaju oštećenjem šasije ili prevrtanjem vozila. Kod vozila pod teretom ponekad je potrebno prvo organizovati pretovar robe. Profesionalan pristup čuva i vozilo i teret.

25sep

Auto neće da upali zimi, kako prepoznati slab akumulator, pravilno paljenje na kablove i kada zvati pomoć na putu

Prvo hladno jutro u godini za mnoge vozače počinje istim zvukom, anlaser se jedva okreće, čuje se škljocanje ili se ne dešava ništa. Auto neće da upali najčešće zbog akumulatora, a zima je period kada slab akumulator prvi pokaže da je na izmaku. Problem je što se to uvek desi kada se žuri na posao, ispred zgrade ili na parkingu daleko od kuće. U nastavku objašnjavamo zašto hladnoća toliko pogađa akumulator, kako prepoznati znake na vreme, kako se pravilno pali na kablove i kada je bolje ne pokušavati sam.

Zašto akumulator zimi najčešće otkazuje

Akumulator radi na principu hemijske reakcije, a hladnoća usporava tu reakciju i smanjuje snagu koju akumulator može da da u trenutku paljenja. Istovremeno, motor na niskoj temperaturi traži više snage, jer je ulje gušće i delovi se teže okreću. Tako se u jednom jutru susretnu slabiji akumulator i zahtevniji motor. Akumulator koji je leti bez problema palio auto, prvog jačeg mraza može da kaže dosta. Zima retko uništava ispravan akumulator, ali vrlo brzo otkriva onaj koji je već bio na granici.

Znaci slabog akumulatora pre nego što potpuno otkaže

Akumulator skoro uvek najavi kvar, samo treba obratiti pažnju. Prvi znak je anlaser koji se sporo i teško okreće, naročito ujutru na hladnom. Drugi su svetla i lampice na tabli koje pri paljenju primetno potamne ili trepere. Treći je elektronika koja se čudno ponaša, sat koji se resetuje, radio koji se gasi ili start stop sistem koji prestane da radi. Četvrti je starost, jer akumulator u proseku traje od četiri do šest godina. Ako se prepozna bilo koji od ovih znakova, akumulator treba proveriti pre nego što vas ostavi na parkingu.

Kako se proverava stanje akumulatora

Najjednostavnija provera je merenje napona voltmetrom, koji se danas kupuje za malo novca. Ispravan i pun akumulator, kada auto stoji ugašen nekoliko sati, pokazuje oko 12,6 volti, dok vrednost oko 12,4 volta znači da je delimično ispražnjen. Ispod 12,2 volta akumulator je praktično prazan i sa njim je paljenje na hladnom veliko pitanje. Dok motor radi, napon treba da bude između otprilike 13,8 i 14,7 volti, što pokazuje da ga alternator pravilno puni. Pouzdanija je provera u servisu uređajem koji meri stvarnu snagu pod opterećenjem, jer akumulator može da pokazuje dobar napon, a da ipak nema snage za paljenje.

Šta još može da bude razlog kada auto neće da upali

Nije svaki problem sa paljenjem krivica akumulatora. Ako se anlaser okreće normalno, a motor ne pali, uzrok je najčešće u gorivu, paljenju ili elektronici. Kod dizel vozila zimi česti su problemi sa grejačima, pa je važno sačekati da se lampica grejača ugasi pre okretanja ključa. Na velikim minusima dizel gorivo može da se zgusne i zapuši filter, naročito ako je u rezervoaru letnje gorivo. Kod benzinaca problem ume da bude svećica ili pumpa goriva. Kada anlaser samo škljocne, a ne okreće motor, uzrok može biti i sam anlaser ili oksidisane stezaljke na akumulatoru.

Pravilno paljenje na kablove, korak po korak

Paljenje na kablove je jednostavno, ali se mora uraditi pravilnim redosledom. Oba vozila se ugase, a zatim se crveni kabl prvo priključuje na plus pol praznog akumulatora, pa na plus pol punog. Crni kabl se prvo kači na minus pol punog akumulatora, a drugim krajem na čist metalni deo motora ili karoserije vozila koje se pali, dalje od akumulatora. Zatim se pali vozilo sa punim akumulatorom i ostavi da radi nekoliko minuta, pa tek onda pokušava paljenje drugog vozila. Posle uspešnog paljenja kablovi se skidaju obrnutim redosledom, prvo crni sa mase, pa sa punog akumulatora, zatim crveni. Pogrešno spajanje može da ošteti elektroniku u oba vozila, pa se ovde ne improvizuje.

Kada se ne pokušava paljenje na kablove

Postoje situacije kada je paljenje na kablove loša ideja. Ako je akumulator naduven, napukao ili curi, ne sme se pokušavati, jer postoji opasnost od eksplozije gasova. Isto važi ako je akumulator zamrznut, što se dešava kod potpuno praznih akumulatora na jakom mrazu. Kod nekih modernih vozila proizvođač propisuje posebne tačke za priključivanje kablova, koje se nalaze u uputstvu. Ako kablovi nisu dovoljno debeli i kvalitetni, pregrevaju se i ne prenose dovoljno struje. U ovim slučajevima sigurnije je pozvati pomoć na putu sa profesionalnim starterom za pokretanje vozila.

Zašto guranje auta nije dobro rešenje

Mnogi vozači i dalje pokušavaju da pale auto guranjem u brzini, kako se radilo nekada. Kod vozila sa automatskim menjačem to uopšte nije moguće, a pokušaj može oštetiti menjač. Kod modernih vozila sa manuelnim menjačem guranje opterećuje zupčasti kaiš ili lanac i može izazvati da nesagorelo gorivo dospe u katalizator, koji se tada oštećuje. Na zaleđenom i klizavom kolovozu guranje je i opasno za ljude koji guraju. Kod električnih i hibridnih vozila o ovome nema ni govora. Profesionalno pokretanje ili paljenje na kablove uvek je bezbednija opcija.

Šta raditi posle uspešnog paljenja

Kada auto upali, posao nije gotov. Akumulator je posle paljenja i dalje skoro prazan, pa je potrebno da se vozi najmanje dvadeset do trideset minuta van gradske gužve, kako bi ga alternator dopunio. Kratka vožnja od nekoliko minuta ne dopuni akumulator i sutradan se ista priča ponavlja. Tokom te vožnje dobro je isključiti nepotrebne potrošače, poput grejača sedišta i zadnjeg stakla, kada nisu neophodni. Ako se problem ponavlja dva ili tri dana zaredom, akumulator ili alternator treba proveriti u servisu. Ponovljeno potpuno pražnjenje brzo uništava i nov akumulator.

Kako produžiti vek akumulatora

Najveći neprijatelj akumulatora su kratke gradske vožnje, jer se akumulator stalno prazni pri paljenju, a nikada ne stigne da se dopuni. Vozači koji auto koriste samo za kratke relacije trebalo bi povremeno da urade dužu vožnju ili da akumulator dopune punjačem. Stezaljke na polovima treba da budu čiste i dobro pritegnute, jer oksidacija smanjuje protok struje. Ako auto duže stoji, preporučljivo je koristiti punjač sa održavanjem ili isključiti minus pol. Važno je i proveriti da li neki potrošač prazni akumulator dok je auto ugašen, na primer svetlo u prtljažniku ili naknadno ugrađena oprema.

Kako izabrati novi akumulator

Pri zameni akumulatora nije dovoljno kupiti bilo koji koji staje u ležište. Kapacitet i startna struja moraju odgovarati preporuci proizvođača vozila, a kod vozila sa start stop sistemom koriste se posebni akumulatori, EFB ili AGM tipa. Ugradnja običnog akumulatora u takvo vozilo skraćuje mu vek na svega nekoliko meseci. Kod mnogih novijih vozila novi akumulator se mora i registrovati u računaru vozila, kako bi punjenje bilo pravilno. Dobro je proveriti i datum proizvodnje, jer akumulator koji je dugo stajao na polici gubi deo snage. Pravilno izabran i ugrađen akumulator mirno prolazi kroz nekoliko zima.

Česta pitanja:

Koliko dugo traje akumulator u automobilu?

Vek akumulatora najčešće je između četiri i šest godina, ali zavisi od načina vožnje, klime i ispravnosti sistema punjenja. Česte kratke vožnje, dugo stajanje vozila i ponovljena potpuna pražnjenja skraćuju mu vek. Akumulatori u vozilima sa start stop sistemom rade pod većim opterećenjem, pa je važno da budu odgovarajućeg tipa. Posle četvrte godine preporučljivo je proveravati akumulator pred svaku zimu. Tako se zamena planira, umesto da se desi na parkingu.

Da li akumulator može da se isprazni ako auto stoji?

Da, akumulator se prazni i dok auto stoji, jer elektronika vozila troši malu količinu struje i kada je motor ugašen. Kod ispravnog vozila ta potrošnja je mala, ali posle nekoliko nedelja stajanja akumulator može biti prazan. Na hladnom se ovaj proces ubrzava. Ako vozilo duže ne koristite, dobro je priključiti punjač sa održavanjem ili isključiti minus pol. Ako se akumulator prazni preko noći, u pitanju je kvar koji treba pronaći u servisu.

Da li mogu da vozim auto posle paljenja na kablove?

Posle paljenja na kablove vozilo se može voziti, i to je čak i preporučljivo, kako bi se akumulator dopunio. Ne treba odmah gasiti motor, jer je akumulator skoro prazan i auto možda neće ponovo upaliti. Vožnja od najmanje dvadesetak minuta daje alternatoru vremena da ga dopuni. Ako se tokom vožnje upali lampica akumulatora, alternator ne puni i treba odmah otići u servis. U tom slučaju vozilo radi samo na preostaloj rezervi struje.

Da li je opasno paliti auto na kablove?

Paljenje na kablove nije opasno ako se radi pravilnim redosledom i sa ispravnim kablovima. Opasnost nastaje kada se polovi pogrešno spoje, kada kablovi dodirnu jedan drugi ili kada se pali oštećen, naduven ili zamrznut akumulator. Akumulator ispušta gasove koji su zapaljivi, zato se poslednji kabl kači na masu dalje od akumulatora. Iskre pri spajanju treba izbegavati. Ako niste sigurni, bezbednije je pozvati pomoć na putu.

Zašto dizel teže pali zimi od benzinca?

Dizel motori pale samo pritiskom i toplotom sabijenog vazduha, bez svećica, pa im hladnoća više smeta. Zato imaju grejače koji pre paljenja zagrevaju komoru, i važno je sačekati da se lampica grejača ugasi. Na velikim minusima dizel gorivo može da se zgusne, pa se zimi koristi zimsko gorivo sa dodacima. Neispravni grejači ili slab akumulator kod dizela se zimi odmah primete. Redovna provera pred zimu sprečava većinu ovih problema.

26jun

7 zabluda o šlepovanju koje vas mogu skupo koštati

„Mogu sam da ga odvučem konopcem” i druge zablude o šlepovanju koje prave realnu štetu. Razdvajamo mitove od istine i objašnjavamo kako da zaštitite svoje vozilo.

O šlepovanju kruži mnogo „narodne mudrosti” – saveta koji se prenose od komšije do komšije i deluju logično, sve dok ne naprave štetu. Problem je što su mnoge od tih „očiglednih” istina zapravo zablude, a u trenutku kvara na putu, pogrešna odluka doneta u žurbi može da košta mnogo više od same usluge šlepa. U ovom tekstu razdvajamo najčešće mitove od stvarnosti, iz ugla ljudi koji se šlepovanjem bave svakodnevno. Cilj nije da vas plašimo, već da znate šta zaista štiti vaše vozilo kada vam pomoć najviše treba.

Mit 1: „Mogu sam da ga odvučem konopcem do servisa”

Ovo je verovatno najraširenija i najopasnija zabluda. Vučenje konopcem ili sajlom deluje kao brzo, jeftino rešenje – ali nosi ozbiljne rizike. Vozilo koje se vuče često ima neispravne kočnice ili upravljanje, što ga čini nepredvidivim; konopac može da pukne; razdaljina između vozila se teško održava; a u slučaju nezgode tokom takvog „šlepovanja” pitanje odgovornosti i osiguranja postaje komplikovano. Kod modernih vozila (naročito sa automatskim menjačem i električnih) ovakvo vučenje može da napravi i ozbiljnu mehaničku štetu. Ono što izgleda kao ušteda lako postane najskuplja greška.

Mit 2: „Svako vozilo se šlepuje na isti način”

Ne. Način šlepovanja zavisi od tipa vozila, pogona (prednji, zadnji, sva četiri točka) i vrste menjača. Vozilo sa pogonom na prednje točkove ne tretira se isto kao ono sa pogonom na zadnje; automatik se razlikuje od manuelca; a električna i hibridna vozila imaju potpuno posebna pravila i u većini slučajeva zahtevaju „pauk” platformu sa svim točkovima u vazduhu. Profesionalna šlep služba bira metod prema konkretnom vozilu – i upravo zato „univerzalni” pristup komšije sa sajlom često pravi štetu.

Mit 3: „Auto sa automatskim menjačem se vuče kao i svaki drugi”

Ovo je suptilna, ali skupa zabluda. Vozila sa automatskim menjačem imaju posebne zahteve – kod mnogih, vučenje sa pogonskim točkovima na zemlji na duže razdaljine može da ošteti menjač, jer pumpa koja podmazuje menjač ne radi dok je motor ugašen. Zato se automatici često bezbedno transportuju samo na platformi ili uz podizanje pogonskih točkova. „Stavi u ler i vuci” pravilo iz starih vremena ne važi za svako vozilo.

Mit 4: „Najjeftinija ponuda je najbolja ponuda”

Razumljivo je tražiti povoljnu cenu, ali kod šlepovanja najniža cena ume da bude najskuplja. Iza sumnjivo niske cene ponekad stoji starija oprema, sporiji dolazak, manje iskustva ili – što je čest slučaj – naknadno dodavanje „skrivenih” troškova kojih na početku niste bili svesni. Ozbiljna šlep služba daje jasnu i konačnu informaciju o ceni unapred i garantuje bezbedan transport bez oštećenja. Kod vozila vrednog hiljade evra, ušteda na šlepu od par stotina dinara nema smisla ako rizikujete oštećenje.

Mit 5: „Šlep služba je potrebna samo posle teške nezgode”

Šlepovanje nije rezervisano samo za havarisana vozila. Profesionalni transport je najbolje rešenje u nizu svakodnevnih situacija: vozilo bez registracije ili važećeg tehničkog pregleda koje ne smete legalno voziti; auto kupljen daleko od kuće koji treba dovesti; oldtajmer ili vrednije vozilo koje ne želite da izlažete riziku duge vožnje; ili jednostavno kvar zbog kog vozilo nije bezbedno za samostalnu vožnju. U svim tim slučajevima šlep nije „krajnja nužda”, već najpametniji i najbezbedniji izbor.

Mit 6: „Mogu sam da organizujem transport prikolicom, biće jeftinije”

Mnogi misle da je samostalni transport pomoću prikolice ili transportera jeftinija opcija. U praksi to često ispadne suprotno. Potrebno je obezbediti odgovarajuće vučno vozilo, iznajmiti prikolicu, voditi računa o dozvolama, gorivu, putarinama i bezbednom utovaru i vezivanju vozila. Kada se sve sabere – uloženo vreme, novac i rizik od oštećenja pri nestručnom utovaru – samostalna organizacija često bude i skuplja i stresnija od poziva profesionalcima.

Mit 7: „Kad vozilo može da se kreće, slobodno mogu da ga odvezem na duži put”

Činjenica da automobil još uvek „pali i kreće se” ne znači da je bezbedan za duži put. Vozilo bez tehničkog pregleda ili sa ozbiljnijim kvarom može da otkaže na sred puta, a u slučaju kontrole moguće su kazne; štaviše, osiguranje u određenim situacijama može odbiti pokrivanje štete ako se utvrdi da vozilo nije bilo tehnički ispravno. Kada postoji ozbiljna sumnja u ispravnost, profesionalni transport je način da izbegnete i rizik i nepotrebne komplikacije.

Kako da postupite pametno kada vam zatreba šlep

Da rezimiramo u nekoliko praktičnih saveta: ne improvizujte sa konopcem i samostalnim vučenjem; pri pozivu opišite vozilo (tip, pogon, menjač, da li je električno/hibridno) da bi stigla prava oprema; pitajte unapred šta je sve uključeno u cenu; i birajte pouzdanost i bezbednost, a ne samo najnižu cifru. Najbolji savet od svih: sačuvajte broj proverene šlep službe u telefon pre nego što vam zatreba, jer se najbolje odluke ne donose u panici pored puta.

Većina skupih grešaka pri šlepovanju ne dešava se zbog loše sreće, već zbog zabluda koje deluju logično, a nisu tačne. Samostalno vučenje konopcem, pretpostavka da se svako vozilo tretira isto, ili jurnjava za najnižom cenom – sve to ume da košta mnogo više od profesionalne usluge. U Auto servisu i Šlep službi GOCI iz Niša, sa više od decenije i po iskustva, vozilo transportujemo bezbedno i pravilno, prilagođeno baš vašem tipu automobila. Kada vam zatreba pomoć na putu, pozovite – tu smo 24 sata, i pobrinućemo se da vaše vozilo stigne na odredište bez dodatnog rizika i neprijatnih iznenađenja.

26jun

Zašto se električni auto NE sme šlepovati kao običan: ono što svaki vozač EV-a mora da zna

Pogrešno šlepovanje električnog automobila može da napravi štetu od više hiljada evra. Saznajte zašto se EV vuče samo na „pauk” platformi i kako da zaštitite vozilo.

Električni i hibridni automobili sve su češći na našim putevima, i to je odlična vest. Ali sa njima dolazi i nešto što mnogi vozači – pa i neke šlep službe – još uvek ne shvataju u potpunosti: električno vozilo se NE sme šlepovati na isti način kao klasičan automobil. Ono što je decenijama bilo potpuno bezopasno za auto sa benzinskim ili dizel motorom, kod električnog vozila može da napravi štetu od više hiljada evra – i to baš na najskupljem delu vozila. U ovom tekstu objašnjavamo zašto je to tako i kako se električni auto bezbedno transportuje, jer kod EV-a pogrešan potez košta mnogo više od same usluge šlepovanja.

Zašto je električni auto suštinski drugačiji

Kod klasičnog automobila sa automatskim menjačem, vozilo se može staviti u „ler” (neutral), čime se motor odvaja od točkova, pa se auto može kratko vući sa točkovima na zemlji. Kod električnog vozila to ne važi. Točkovi EV-a su mehanički povezani sa jednim ili više elektromotora, i mnogi nemaju pravi mehanički „ler”.

To znači jednu ključnu stvar: kada se točkovi električnog vozila okreću dok je auto isključen, motor se i dalje vrti zajedno sa njima. Kada se ti točkovi okreću, motori mogu da deluju kao generatori i da „guraju” struju nazad kroz sistem. Drugim rečima, vučenjem EV-a sa točkovima na zemlji vi prinudno proizvodite struju u sistemu koji je ugašen – a to je upravo ono što ne sme da se desi.

Šta konkretno može da pođe po zlu

Ovo nije teorijska opasnost niti preterivanje. Posledice pogrešnog šlepovanja su konkretne i skupe. Vučenje sa točkovima na zemlji nosi rizik od pregrevanja motora, oštećenja baterije zbog viška proizvedene struje i habanja prenosa koji nije predviđen da se kreće dok je vozilo ugašeno.

A baterija je upravo najskuplji deo električnog vozila. Ozbiljno oštećenje baterije ili pogonskog sklopa EV-a lako dostiže petocifrene iznose. Da stvar bude ozbiljnija, kod nekih modela proizvođači idu toliko daleko da u uputstvu uz upozorenja za šlepovanje stavljaju i simbol vatre – jer kod oštećene baterije postoji i rizik koji prevazilazi puku mehaničku štetu.

Pravilo broj jedan: samo „pauk” platforma

Postoji jedno pravilo koje rešava gotovo sve. Najbezbedniji metod za skoro svako električno vozilo je „pauk” (flatbed) platforma sa sva četiri točka podignuta sa zemlje. Time se točkovi uopšte ne okreću, pa nema ni opasnosti od proizvodnje struje, pregrevanja ni oštećenja motora i baterije.

Ovo važi praktično za sva električna vozila, bez obzira na marku. Svi veliki proizvođači EV-a zahtevaju transport na platformi sa sva četiri točka u vazduhu za svako vučenje duže od par metara. Klasično vučenje „na kuku”, sa podizanjem samo jedne osovine, ili vučenje sa dolijama kod EV-a jednostavno nije bezbedna opcija osim ako uputstvo proizvođača izričito to ne dozvoljava.

„Transportni mod” – koristan, ali često pogrešno shvaćen

Mnoga električna vozila imaju takozvani transportni ili „tow” mod. Vredi razjasniti šta on zaista radi, jer se često pogrešno tumači. Transportni mod treba aktivirati samo radi utovara vozila na platformu – nije namenjen za duža putovanja pri većoj brzini. Njegova uloga je da oslobodi parkirnu kočnicu i omogući da se vozilo bezbedno dovuče na „pauk”, a ne da zameni potrebu za platformom. Drugim rečima, transportni mod nije dozvola za klasično vučenje – on je samo pomoć pri ispravnom utovaru.

Ono što nikako ne treba raditi

Da rezimiramo najopasnije greške koje vredi izbeći po svaku cenu: ne vucite EV „na kuku” sa drive-točkovima na zemlji; ne pokušavajte da ga sami odvučete konopcem ili sajlom do najbližeg servisa; ne gurajte ga na duže od par metara; i ne dozvolite da bilo ko šlepuje vaš električni auto metodom kod koje se točkovi okreću, ma koliko „blizu” bila destinacija. Reći vozaču „pa samo je kilometar” ne menja fiziku – način na koji se ponašaju motor, inverter i baterija ostaje isti.

Šta da uradite ako vam EV stane na putu

Ako vam se električno vozilo pokvari, postupak je jednostavan ali važan. Sklonite vozilo na bezbedno mesto ako je moguće, uključite sva četiri pokazivača i obezbedite mesto sigurnosnim trouglom, baš kao i kod klasičnog vozila. Zatim pozovite šlep službu i – ovo je ključno – odmah naglasite da je u pitanju električno (ili hibridno) vozilo i da vam treba „pauk” platforma. Time se osigurava da na teren izađe odgovarajuće vozilo i da se vaš auto transportuje na pravi način, bez rizika.

Jedan praktičan detalj: dok čekate, ne dirajte i ne pokušavajte da „popravljate” vozilo ispod karoserije, naročito ako je auto bio u sudaru ili izložen vodi – kod EV-a su u igri visokonaponske komponente, pa je procenu i rukovanje najbolje prepustiti profesionalcima.

A šta sa hibridima

Hibridna vozila kombinuju klasičan motor i električni pogon, pa i kod njih važi oprez. I ona imaju bateriju i električni pogonski sklop koji se mogu oštetiti pogrešnim vučenjem. Zlatno pravilo je isto kao i kod čistih EV-a: kada niste sigurni, insistirajte na platformi i naglasite vrsti vozila prilikom poziva. Bolje sačekati pravo vozilo nego rizikovati skupu štetu.

Električna i hibridna vozila donose mnogo prednosti, ali traže i drugačiji pristup kada nešto pođe po zlu. Suština je jednostavna: EV se transportuje na „pauk” platformi sa svim točkovima u vazduhu, a klasično vučenje koje je bezopasno za benzinac kod električnog auta može da napravi štetu od više hiljada evra. U Auto servisu i Šlep službi GOCI iz Niša razumemo specifičnosti modernih vozila i raspolažemo opremom za bezbedan transport svih tipova automobila, uključujući električne i hibridne. Ako vozite EV, sačuvajte naš broj – a kada pozovete, samo naglasite da je vozilo električno, i ostalo prepustite nama.


Design & Support 09.rs / FIRMA.co.rs

English Serbian


Scroll Up